Sve češće svjedočimo geopolitičkim, ekološkim i ekonomskim promjenama koje zahtijevaju temeljito preispitivanje svrhe dizajnerskog djelovanja. Ekološka kriza, praćena različitim lokalnim i globalnim katastrofama, izrazito utječe na naše psiho-fizičko zdravlje i socijalnu (ne)pravdu te nosi sa sobom niz drugih posljedica. Ipak, posljednja su dva desetljeća donijela i pozitivne promjene putem društvenih inovacija i „open-source”  platformi koje povezuju i nude na korištenje različita znanje i vještine.

Ovi fenomeni, pod pritiskom nužnosti, postupno preoblikuju „stari svijet”. Pokazuju da krize mogu potaknuti i radikalne pozitivne pomake. U toj novoj, održivoj paradigmi profesionalnog djelovanja, dizajneri postaju akteri u stvaranju novih društvenih temelja istinski kvalitetnog života. Redefiniranje naših navika i metoda proizvodnje usmjerenih ka društvenoj i ekološkoj održivosti, istiskuje težnje za generiranjem potrošnje i profita. Dizajn se unutar takvih društveno-ekonomskih i političkih paradigmi temelji na razumijevanju međusobne povezanosti društvenih, ekonomskih, političkih i prirodnih sustava.

Na tim je pretpostavkama postavljen zadatak u sklopu predmeta Projektiranje – industrijski dizajn 4, na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Cilj zadatka bio je osmisliti i samostalno izraditi predmet prilagođen osobi ili ciljnoj skupini prema vlastitom izboru. Tipologija predmeta nije unaprijed zadana, a njegovi su oblik i značenje prilagođeni odabranom materijalu i detektiranim specifičnim potrebama osobe ili ciljne skupine za koju se projektiralo.

Istraživački proces uključio je kritičku analizu okruženja, postojeće predmetne okoline, aktivnosti, situacija i potreba. Mapirane su lokalno dostupne tehnologije i materijali, a završna izrada slijedila je principe „Uradi sam” pokreta.