Stvarnosti koje dijelimo su svakodnevni, intimni trenuci koji često prolaze nezamijećeni, a upravo su oni srž našeg zajedničkog iskustva. U središtu mnogih takvih trenutaka nalazi se hrana. Ona je puno više od osnovne potrebe: ona je kulturni simbol, nositelj tradicije, izraz kreativnosti i, što je možda najvažnije, snažan medij povezivanja među ljudima. Moja prijava na natječaj temelji se na ideji radionice fotografiranja hrane, a cilj ove radionice je istražiti kako kroz fotografiju možemo bilježiti i podijeliti vlastitu stvarnost: kako kroz kadar možemo ispričati priču o sebi, o svom okruženju, o navikama koje baštinimo i emocijama koje nas spajaju s drugima. Danas svi živimo u paralelnim stvarnostima; fizičkoj, digitalnoj, osobnoj i kolektivnoj. Fotografija hrane postala je mjesto gdje se te stvarnosti susreću. Kad netko objavi sliku domaće juhe, doručka na brzinu ili svečanog kolača za obiteljsko slavlje, on ne dijeli samo recept ili estetiku tanjura, već dijeli trenutak, atmosferu, vrijednosti. U tom činu dijeljenja hrane, dijelimo i sebe. Radionica će biti usmjerena na tehniku i estetiku, ali s naglaskom na priču: kako fotografijom hrane možemo zabilježiti ono što nas spaja – zajedničke obroke, naslijeđene recepte, jednostavne navike, svakodnevne rituale, spontanost i toplinu doma. Želim da sudionici kroz rad nauče gledati hranu kao zrcalo stvarnosti, svoje, ali i tuđe.